Jedna bolest, a više pojavnih oblika

Tip 1 dijabetesa

U Republici Hrvatskoj prevalencija dijabetesa je izmedu 5 i 10% stanovništva. Registrirano je oko 170.000 bolesnika, od toga je oko 800 djece, dok je novih slucajeva oko 30 godišnje.
Svaki cetvrti bolesnik razvije komplikaciju poznatu pod nazivom dijabeticko stopalo, a od njih 10 do 30 % doživi amputaciju dijela uda.
Pojavnost dijabetesa tip 1 je oko 10 % od ukupnog broja dijabeticara, nekada su ga zvali inzulin ovisan tip ili juvenilni (mladalacki). Razvija se najcešce u prve dvije dekade života, ali
se isto tako može razviti u bilo koje doba života, stoga se više ne smatra juvenilnim tipom. Njegova znacajka je povecana razina glukoze u krvi ( šecer u krvi) zbog toga što su beta stanice gušterace uništene autoimunom bolešcu, i ne proizvode hormon inzulin.Dakle, bez inzulina nema povlacenja glukoze iz krvi u stanice, gdje se vrši njeno iskorištavanje za energiju, nego njen nivo u krvi raste, a to se stanje zove hiperglikemija. Stoga,glukoza se ne može iskoristiti u stanicama tijela, izlucuje se putem urina(mokrace), što predstavlja odlicno hranilište za razlicite bakterije i posljedicno infekcije mokracnog sustava. Slabost, gubitak tjelesne težine, pojacana žed i glad uz prije spomenuto pojacano mokrenje, glavni su simptomi po kojima se bolest prepoznaje. Tip 1 dijabetesa zahtijeva vanjski izvor inzulina.

Tip 2 dijabetesa

Nekada poznat kao dijabetes odrasle dobi, pretežno pocinje iza 30-te godine života, opcenito se može reci da osobe s tim oblikom bolesti nisu inzulin ovisne, jer postoji slaba sekrecija inzulina u gušteraci. 90-95% dijabeticara ima tip 2 bolesti, ima cvrstu nasljednu osnovu, a klinicki se razvija kroz nekoliko godina. Bolest se dijagnosticira u trenutku kada 20-30% osoba vec ima komplikacije, a 60-70% osoba s dijabetesom je pretilo i ima hipertenziju i hiperlipidemiju. Problem nastaje kada preostala proizvodnja inzulina nije dostatna zadovoljiti potrebe organizma za iskorištenjem glukoze iz krvi i nastankom inzulinske rezistencije stanica mišica. Tada treba ukljuciti u lijecenje tablete antidijabetika. Ako je sekretorni manjak inzulina velik tada se u lijecenje tipa 2 dijabetesa uvode injekcije inzulina, ovisno o težini stanja.
Obzirom da je nastup bolesti polagan, tijekom godina, mnogi ljudi ostaju neprepoznati kao dijabeticari, te se bolest otkrije cesto vec s komplikacijama. Smatra se da na registrirani broj dijabeticara dolazi bar još pola od toga broja neotkrivenih slucajeva bolesti, i ocekuje se porast broja oboljelih u iducim desetljecima.

Dijabetes u trudnoći

Dijabetes u trudnoći ili gestacijski diabetes mellitus(GDM), javlja se u trudnica u posljednjem trimestru trudnoće, odnosno izmedu 24-28 tjedna. Kada placenta proizvodi obilje hormona za razvoj fetusa, može doći do razvoja rezistencije na inzulin. Gušteraca majke ne može podnijeti novu rezistenciju na inzulin, ne proizvodi dovoljnu kolicinu inzulina za održavanje normalne razine glukoze u krvi, i stoga dolazi do potrebe za vanjskim unosom inzulina.Oko 2-5% trudnica razviti ce dijabetes u trudnoci. U mnogim slucajevima iza poroda u tijeku 6 mjeseci dolazi do normalizacije nalaza glukoze u krvi. Prekomjerna tjelesna težina u tijeku trudnoce, obiteljska anamneza dijabetesa, dob preko 30 godina- moguci su uzrocnici razvoja dijabetesa u trudnoci. Medicinski strucnjaci smatraju da su šanse žene za razvoj tipa 2 dijabetesa kasnije u tijeku života( 5-20 godina iza trudnoce ), povecane za 30-50% ako je ta žena imala GDM.